CN: incidenti homofobije, transfobije, tjelesne dismorfije
Ovdje ima ponešto za svakoga je fraza koju smo ja, i mnogi drugi, više puta čuli kao svježi. Činilo se da je to bio slučaj ako ste ikada prisustvovali sajmu svježih kadrova (rip Freshers’ 2020.), vucajući se oko ogromnih štandova koji oglašavaju sve, od jezika do liberalizma, zborova za flaute do Footlightsa.
Ali ono što ovaj soundbite koji se zalaže za inkluzivnost zanemaruje jest da vaš identitet može učiniti nešto što smo ovdje prodani kao osvježitelji svijetlih očiju manje dostupnim, neugodnim ili mjestom na kojem se ne osjećate dobrodošlo. Ključna sfera gdje se to može osjetiti je u sportu, gdje izrazito rodna i heteronormativna priroda mnogih timova, uz incidente homofobije i transfobije, može biti prepreka uključivanju LGBT+.
Razgovarao sam s članovima LGBT+ zajednice u Cambridgeu iz niza različitih klubova o njihovim iskustvima u sportu kako bih saznao više o današnjoj situaciji i načinima na koje klubovi mogu raditi kako bi postali više prijateljski nastrojeni prema LGBT+:
'Teže je baviti se sportom kad si vidljivo queer ili trans'
Stonewall je jedna organizacija koja pokušava promovirati LGBT inkluzivnost u sportu
Među studentima s kojima sam razgovarao postojao je konsenzus da je sport i dalje vrlo heteronormativno okruženje. Phoebe*, koja vesla za svoj koledž, kaže da je to najbolje okruženje u kojem sam ikad bio, što je osjećaj koji dijeli i Jacob* koji se slaže da je veslanje prilično heteronormativan sport, za koji kaže da ima prilično mačo imidž.
Ben mi je rekao da je Cambridge SU LGBT+ kampanja prošle godine provela istraživanje s pitanjem o odnosu učenika prema sportu, koje je pokazalo da je mnogo ljudi reklo da se nisu bavili sportom jer su smatrali da to nije prostor za njih, ili su imali konfliktne odnose sa sportom, kao rezultat njihove seksualnosti ili rodnog identiteta. Kažu mi da je teže baviti se sportom kada si vidljivo queer ili trans.
'Navedeni ste na pretpostavku da to nije prostor u kojem će vam biti ugodno'
Milo igra košarku od svoje trinaeste godine. Foto: @CUWBBC na Instagramu
Mnogi od onih s kojima sam razgovarao smatrali su da ih sudjelovanje u sportu tjera da ugroze dio svog identiteta. Charlie* mi kaže: Moram isključiti mozak svaki put kad stupim u interakciju s time Boat Club inače se jako uzrujavam. Smiješno je rodno određen i heteronormativan na problematičan način.
Jacob* se slaže, rekavši mi da općenito izbjegava tu temu u svom sportskom klubu, rekavši da mu je trebalo oko godinu i pol da bude dovoljno udoban da izađe pred svoju ekipu. Unatoč tome što je u njegovoj ekipi velika zastupljenost LGBT+, on i dalje kaže da osjeća potrebu izbjegavati ovu temu u svlačionicama jer ima ljudi koji su još uvijek jako neugodni u vezi s tim, a zafrkancija u svlačionici još uvijek postoji.
Isto tako, Phoebe* kaže da bi dvaput razmislila o razgovoru o mojoj seksualnosti jer mi je to cijelo vrijeme vrlo ravno. Ona kaže da je sport u društvu izgrađen kao mjesto koje ne uključuje LGBT+ osobe i stoga se navodi na pretpostavku da to nije prostor u kojem će vam biti ugodno.
Milo kaže da, iako se općenito osjećaju vrlo dobrodošli, imali su mnogo tjeskobe razgovarajući s mojim klubom o mom spolu, kupio sam ga tek kad sam mijenjao ime i prolazio kroz liječničku tranziciju. Borio se s time da mu ljudi krivo imenuju unatoč tome što je imao najmanje pola godine da se navikne na njega. Kaže mi da je imao strah od sindroma varalice da sam, da bih bio dobar kapetan momčadi, morao filtrirati dijelove svoje osobnosti – queer i trans dio, što znači da se osjećaju kao da se suzdržavaju i ne dopustim sebi samo da postojim u ovom prostoru.
'Zamjene su vrlo heteroseksualne'
Čini se da je dio ove heteronormativnosti usredotočen na društvene zajednice, a zamjene se pojavljuju kao ključna tema. Jacob* mi kaže da mogu biti heteronormativni, da iza njih stoji očekivanje zbog čega se osjećam neugodno. Kaže mi da je ovo pogoršano elementom pijenja za zamjenu: ljudi se mogu napiti i reći neprikladne stvari, od kojih neke mogu biti homofobične.
Charlie* se slaže s tim osjećajima, rekavši da se na događajima kao što su večere u brodskom klubu ili zamjene, očekuje da muškarci i žene sjede odvojeno i da je provedba i rodna policija prilično jaka što može imati stvarno štetne utjecaje na trans i ne- binarne osobe.
'Cijela kultura fizičkog vaspitanja je sjebana'
Ova iskustva nelagode u sportu nisu ograničena samo na sveučilište, mnogi od onih s kojima sam razgovarao ukazali su na slučajeve povremene homofobije u školi, a posebno na sate fizičkog, za koje su mnogi vjerovali da odvraćaju LGBT+ osobe od sporta.
Phoebe* mi kaže da je cijela kultura fizičkog vaspitanja sjebana, što se odražava u mojim raspravama. Gotovo svi s kojima sam razgovarao imali su anegdotu o iskustvima homofobije u školi: ljudi idu okolo i prozivaju ljude, ispao mi je tampon i ljudi su komentirali kako ih gledam, moji prijatelji i ja osjetili smo potrebu da se presvučemo u kabinama tako da nismo drugima stvarali nelagodu.
Raspravljajući o vezama iza homofobije u sportu, Jacob* mi kaže da misli da se na sport gleda kao na prilično mačo stvar koja vodi do kulture koja gotovo demonizira ljude koji se ne konformiraju. Kaže da ta iskustva čine nelagodu i odbijaju ljude od sporta općenito.
'LGBT+ grupa je malo široka'
Phoebe* i Eliza*, koje se obje identificiraju kao cis žene, rekle su da ne smatraju da je njihova seksualnost bila velika prepreka njihovom bavljenju sportom. Phoebe* mi kaže da sam dok sam odrastala nosila odjeću za dječake, imala kratku kosu i uvijek bila prilično jaka pa sam se uvijek osjećala ugodno baviti se sportom, mislim da je moj spol bio veći faktor za mene od moje seksualnosti, ali ističe da LGBT+ grupa je malo široka i u njoj se kriju različita iskustva.
Doista, za trans tinejdžere, posebno, sport može biti teži za snalaženje. Milo mi kaže da kada odrastaš kao tinejdžer kao trans ili queer, bavljenje sportom se iznimno odlaže zbog susreta u školi koji su izravno traumatizirajući. Također ističu da vas trans ili queer može učiniti vrlo svjesnim svog tijela na način koji može biti prilično neugodan, a sport to može stvarno pogoršati, što može spriječiti trans osobe da se bave sportom.
'To što sam trans odbilo me da se prijavim za veslanje'
Slikanje duge rijeke Foto: Ben
Značajan dio ovog pitanja je zbog rodne prirode mnogih sportova. Ben mi kaže da me zbog toga što sam bio trans odbio da se prijavim za veslanje, govoreći da su kada su se prijavili morali ispuniti list u kojem je bio stupac u kojem je pisalo samo muško ili žensko. Kada su to pokušali označiti zvjezdicom da objasne da se ne uklapaju u binarnost, klub je rekao ne, jeste li dečko ili djevojka.
Kasnije su poslali e-poruku u kojoj su se ispričali i pitali u kojoj su rekli da bi radije veslali, ali Ben kaže da je bilo jasno da nisu očekivali da će se nebinarni ljudi prijaviti i da se, bez obzira na to, činilo kao da nema izbora budući da bih bio u izrazito nepovoljnom položaju u odnosu na dečke u mom klubu. Rekli su mi da sam u ovom trenutku bio sigurniji u svoj identitet, ali da nisam, bio bih još nesigurniji oko pridruživanja.
Charlie* je imao slična iskustva. Rekli su mi da su, kada su ih pitali mogu li veslati s muškom stranom, uljudnim izrazima rekli da odjebu i ostanu na ženskoj strani jer ja tamo pripadam. Oni to opisuju kao uznemirujuće iskustvo i kažu da sam se, iako to nije bilo iznenađenje, nadao boljem.
Milova iskustva transa unutar sporta dolaze iz drugačije perspektive. Prvi put se počeo baviti košarkom s trinaest godina, nakon što ih je za sobom vukao prijatelj, a izašli su nakon što su se intenzivno uključili u sport. Trenutno ne igraju, a njihov rodni identitet je veliki dio razloga za to. Kaže mi da mi nije ugodno jer je to uglavnom rodno određen prostor. Iako su svi svjesni mog spola i koriste ispravno ime i zamjenice, to je nešto što nije opipljivo, samo postoji smisao. Ne mogu to stvarno objasniti.
'Smjernice ne upućuju na nebinarne ljude'
Dio problema trans isključenosti u sportu odnosi se na nacionalne sportske smjernice. Milo mi kaže da su košarkaške smjernice vrlo nejasne: ne upućuju na nebinarne ljude. Na primjer, da sam uzimao nisku dozu testosterona, ne bih imao pojma mogu li se igrati.
Isto tako, Ben mi kaže da smjernice Britanske veslačke zaklade dopuštaju trans muškarcima da veslaju u bilo kojem čamcu, tako da to nije prepreka da se osobno natječem, ali postoje stroža pravila za trans žene, koje su uvijek pod višim razinama nadzora u sportu.
' Zaista sam strastven oko toga da je sport nešto u čemu svi mogu uživati'
U cjelini, oni s kojima sam razgovarao uživali su u sportu. Milo mi kaže da sam jako strastven oko toga da je sport nešto u čemu svi mogu uživati. Dobro je za vas fizički i dobro je imati vremena za procesiranje i razmišljanje dijela vašeg mozga koje možete provjeriti.
Ben mi je rekao da, iako je veslanje bilo pomiješano s obzirom na njihov rodni identitet, oni su to na kraju smatrali prilično afirmativnim. Rekli su mi da kada si trans, možeš imati negativne osjećaje oko svog tijela i kako ono izgleda. Otkrio sam da je veslanje i fokusiranje na ono za što je moje tijelo fizički sposobno, a ne na ono kako izgleda, zapravo stvarno pozitivno i dalo mi je pozitivniji odnos sa svojim tijelom nego prije. Kažu mi da kada se drugi koraci prema tranziciji mogu osjećati daleko, imati malu stvar u svom tijelu koju možete kontrolirati je stvarno super.
'Budite oprezni i svjesni kako to može utjecati na vas'
Ipak, kada su ih pitali koji bi savjet dali nekome kada razmišlja o bavljenju sportom, svi su savjetovali da zauzme oprezan pristup, ističući prepreke s kojima se suočavaju mnoge LGBT+ osobe u sportu. Eliza* mi kaže da želiš biti kao da, možeš to učiniti, ali svi su imali loša iskustva pa ovisi. Phoebe* se slaže, rekavši da, iako u teoriji, ako nešto želite učiniti, vaša seksualnost ne bi trebala biti stvar koja vas sputava, važno je biti oprezan i svjesni kako to može utjecati na vas.
Savjetovali su razgovor s drugima kako bi stekli predodžbu o tome kakav je klub; Benov koledž ima LGBT+ obiteljsku shemu, što znači da mogu razgovarati sa svojim roditeljem kako bi provjerili je li to okruženje dobrodošlice. Slično, Charlie* je preporučio razgovor s LGBT+ kampanjom kako bi provjerio poznaju li neki određeni sigurni prostor.
Milo je također istaknuo da klubovi često imaju službenike za socijalnu skrb i preporučio im slanje e-pošte kako bi postavili sva pitanja koja bi mogla imati, što je točka koju je naglasio Ben koji savjetuje da se ne sramite tražiti stvari koje su vam potrebne, jer je to često frustrirajuće morate, ali to može biti previd, ljudi jednostavno nisu razmišljali o tome prije.
Također postoji konsenzus o potrebi davanja prioriteta udobnosti. Milo preporuča pronalaženje ljudi unutar kluba kojima možete vjerovati, kao i postojanje zajednice izvan svog kluba kojoj se možete latiti. Ben se slaže, naglašavajući da u Cambridgeu postoji mnogo sportskih klubova, ako se pridružite klubu u kojem se ne osjećate ugodno, idite negdje drugdje u kojem se osjećate afirmativno.
'Nemojte zauzeti stav da u ovom prostoru nema trans osoba pa ne trebamo brinuti o tome'
Za sportske klubove koji žele poduzeti akciju kako bi bili više prijateljski nastrojeni prema LGBT+, Jacob* kaže da inkluzivnost počinje od ljudi koji su predstavnici [različitih identiteta] u odboru koji se zalažu za inkluzivnost u klubu. Kaže da je nedostatak LGBT+ zastupljenosti simptomatičan za šire probleme; identificira se kao BAME i ukazuje na nedostatak zastupljenosti BAME-a iu njegovom sportu, što može dodatno pogoršati osjećaj isključenosti.
Istodobno, Milo ističe važnost da klubovi ne zauzmu stav da u ovom prostoru nema trans osoba pa ne trebamo brinuti o tome. Dapače, potiču klubove na razmišljanje zašto u ovom prostoru nema trans osoba i da čak i ako nema trans osoba, ovi koraci ga čine ugodnijim za druge queer ili rodno nekonformirane osobe
Jacob* mi kaže da, iako njegov klub nije savršen, naglašava da je kultura općenito stvarno pozitivna i da poduzima korake kako bi ga učinio puno boljim prostorom u kojem se svi mogu osjećati ugodno, na primjer održavajući posljednju radionicu Good Lad godine, i gurajući se da mogu vijoriti zastavu ponosa. Prošle je godine bio kapetan donjeg broda i rekao je da su pokušali odbaciti ideju da je veslanje vrlo heteronormativan sport. Isto tako, Ben mi kaže da je njihov Boat Club vijorio trans zastavu za Dan sjećanja na trans i cijeli mjesec ponosa prošle godine.
Ipak, čini se da postoje velike razlike između klubova i dok zastave mogu biti gesta da klub želi dobrodošlicu LGBT+ osobama, Charlie* ističe da klubovi moraju ići dalje od površnih mjera, govoreći ako ste voljni postaviti zastavu trebali biste biti spremni preuzeti obvezu uklanjanja strukturnih barijera s kojima se suočavaju queer osobe.
'Sportski klubovi moraju aktivno pozivati'
Iako nacionalne smjernice djeluju kao prepreka trans inkluziji na natjecateljskoj razini, Milo izražava svoju frustraciju zbog pasivnih stavova klubova prema njima, govoreći mi da postoji stav da dok upravljačko tijelo ne učini nešto ne možemo učiniti ništa što nije istina . Ben se slaže, potičući klubove da izvrše pritisak na nacionalna tijela da promijene propise, i da iako ne možemo puno učiniti da to promijenimo, to ne znači da ne bismo trebali pokušati.
U međuvremenu, Milo ističe da još uvijek postoji mnogo koraka koje pojedini klubovi mogu poduzeti da postanu trans-inkluzivniji, kao što je dopuštanje trans osobama da treniraju u svom omiljenom timu, čak i ako se ne mogu natjecati u BUCS ligama i podržavati igrače ako osporavaju presude.
Također potiče klubove da osiguraju da u odboru postoji netko tko poznaje propise za trans i nebinarne igrače, govoreći da je to tako mala stvar, ali nitko u mom klubu to nije učinio sve dok nisam bio službenik za socijalnu skrb prošle godine. Ovi koraci su važni jer kažu da je vjerojatnije da će upravljačka tijela promijeniti svoju politiku ako klubovi/igrači za to imaju veliki poticaj. Eliza* se slaže, sažimajući da se sportski klubovi moraju aktivno pozivati, jasno stavljajući do znanja da možete veslati ako ste gay ili igrati nogomet ako ste trans.
'Uvijek će postojati ljudi koji neće pasti u rodnu binarnost'
Mnogi od onih s kojima sam razgovarao izrazili su podršku udaljavanju od rodnog aspekta sporta. Phoebe* mi je rekla da veslanje stavlja ljude u binarnost i nitko nema želju ili poticaj da to promijeni, nema smisla da je otvoreno za ljude koji se ne pridržavaju ovoga.
Samo zato što pravila nešto kažu ne znači da to jednostavno trebamo prihvatiti i reći 'oprostite svima koji se ne uklapaju u eksplicitnu binarnost muškarca i žene, ne možete biti veslač. Ben se slaže, kao netko tko je veslao u ženskoj ekipi početnika. Ističu da bi početnici u veslanju lako mogli imati mješovite posade, govoreći da bismo, kada bismo usporedili vremena s muškim utrkama, pobijedili mušku stranu. Definitivno nema tolike razlike.
Charlie* naglašava važnost da se sport učini sigurnim prostorom za nebinarne ljude, kao što su rodno neutralne ili muške i nebinarne ili ženske i nebinarne svlačionice. Ben se slaže, rekavši mi da se osjećam neugodno u ženskoj svlačionici, ali da bih se osjećao nesigurno u muškim svlačionicama.
Ovo je aspekt u kojem se klubovi mogu razlikovati: na primjer, dok Pembroke Boat Club ima spolno neutralne prostorije za presvlačenje, Charlie* mi kaže da imaju otvoreno nebinarnog prijatelja u drugom nautičarskom klubu koji se mora presvući u toaletu za osobe s invaliditetom što toliko je nevjerojatno zaostao da bi klub trebao biti sramota, dok ni Sveučilišni sportski centar nema spolno neutralne prostore za mijenjanje.
Kada su se obratili za komentar, iz Sportskog centra rekli su City Mill Cambridgeu da u sklopu Sportskog centra postoje četiri jednokrevetne svlačionice od kojih tri imaju tuševe. Nakon nedavnih rasprava, planiramo poboljšati oznake i svijest o njima kao rodno neutralnim objektima.
Rodno određen jezik također se pojavljuje kao točka frustracije, Milo mi kaže da postoji osjećaj rodno uvjetovanog drugarstva u sportu, što može biti neugodno za ljude koji se ne poistovjećuju s tim. Phoebe* ponavlja ovaj osjećaj, govoreći mi nemoj me čak ni poticati s 'ajde cure' govoreći ne samo da nisam djevojka, [pa] to je samo jezično iritantno, ali ističe da je to tako opterećen izraz i sugerira više rodno neutralni pojmovi, kao što su posada ili tim.
Konačno, postoji konsenzus da sport treba biti usredotočen na uživanje, a Charlie* je komentirao da bi sport na kraju dana trebao biti zabava. Da bi to bio slučaj, pojedinci, klubovi i nacionalna tijela moraju poduzeti korake kako bi osigurali da sport bude mjesto gdje se svi mogu osjećati ugodno, dobrodošli i uključeni, bez obzira na njihovu spolnost ili rodni identitet. Milo završava uvjeravanjem klubova da se svijet sporta neće raspasti ako dopustite trans ljudima da se natječu.
Iako ovaj niz intervjua nikako ne može govoriti o raznolikosti iskustava svih LGBT+ osoba u sportu niti predstavljati situaciju u svim klubovima, nadam se da ovaj članak može započeti širi razgovor o tome što LGBT+ uključivanje može i treba , izgleda kao unutar sporta.
*Imena sa zvjezdicom su promijenjena radi očuvanja anonimnosti
Zasluge za sliku: Ben
